Zdravo svima!
.
Život jeste živjeti punim plućima ne znajući šta će te doživjeti narednog dana,ali živjeti za taj novi dana,i graditi danas svoj život,kako bi novi dan proživjeli što bolje,sa novim iznenađenima,avanturama.Trebate surfati na ogromnim valovima,i svaki novi val bez pada,je još jedno iskušenje,i još jedna nova borba za nešto novo ,bolje...Život je kada pogledate sa litice prema dole i vidite ponor,dok ako pogledate prema gore, vidite izlaz.Ako nemate više želje za borbu,pasti ćete ,dok ako zaista ste jako umorni,ali i puno želje i volje da pređete liticu,od želje i volje nastati će jedan novi korak do ostvarenja vaših ciljeva.
Dok svi idu jednim putem,ja drugim...
Moj život gradim sama/sam,svojim sposobnostima,svojim snovima,ambicijama,i svojmm energijom,Plovim na dalekom oceanu,izgubljen/izgubljena,ne znajući nikada na koju ću obalu dospjeti.Moj život će biti vječna avantura,i borba za nečim.Ja u životu ne želim mirovati,već živjeti u vječnim valovima,olujama,i avanturama,gdje ja sama/sam postajem to i stapam se sa time...Želim ići dalje i dalje,nikada ne prestajati graditi svoj život.Želim živjeti u osamljenoj kućici u džungli,punoj opasnih životinja,vječno stajati na litici boreći se da dođem do vrha,te oploviti zemlju ,ali opet ne prestati ploviti...Jednom riječju uvijek hodati trnovitim putem slijedeći svoje ciljeve,i nikad ne stati,dok ne ostvarim ono što želim,ali to ne znači kraj.Ne želim živjeti po pitanji ostalih,već imati vlastiti put života..
Želim...Vječno se boriti..Nikad stati...Neka vječno moje srce kuca sa pulsom 100,očekujući nešto novo,uvijek sa uzbuđenjem i nekom novom idejom.
Perpektiva današnjih ljudi...
Većina ljudi živi po jednoj putanji,ne mijenjajući i ne gradeći svoj sopstveni život,već ponavljajući živote njihovih roditelja,porodice,prijatelje..Zar nitko ne osjeti promjenu za nečim novim,svojim vlastitim putem?Zašto svi ljudi osjećaju potrebu živjeti kao svi ostali ljude?
Zar nije vrijeme za nešto novo?
Današnji ciljevi većine osoba :obrazovati se koliko je dovoljno za naći neki posao,odnosno neka srednja škola,te se udati ili oženiti,imati djecu,i onda možeš u miru umrijeti?
Nažalost,tužno,ali istinito..
Razmišljanje današnjih ljudi,te njihova perpektiva života...
Živim onako kako je moja porodica živjela.Udati/oženiti ću se sa 25 godina i imati 4 djece.Živjeti ću u miru.Moji roditelji su tako živjeli,pa ću i ja.Želim proživjeti život u miru ,sreći, skladu,te umrijeti a da mogu reći postigao/postigla sam nešto.Ne želim život potrošiti na avanture,uzbuđenja,jer je on kratak ...Kako je živjela moja porodica tako ću i ja.Do 30 godina moram imati djecu,a do tada ću zarađivati novac radeći kako bih mogao/mogla osigurati svojoj porodici život.Umrijeti ću pored sa svojom djecom i unucima,i moj život će biti jednostavan,skladan...
Svatko ima svoje snovi i ciljeve,ali zašto jedanput ti snovi i ciljevi ne budu nešto novo,što se još nije vidjelo,nešto bolje?
Nema komentara:
Objavi komentar