petak, 8. travnja 2016.

WILD CHILD

Zdravo svima!
 
 

Dok je trinaestogodišnjakinjama djetinjstvo obući štiklice ,oprobati život neke 30-ogodišnjakice,meni je
djetinjstvo nešto posve drugo...

 
 
Od malena sam uvijek bila mnogo drugačije od ostale djece(što ne znači da sam bila bolja),i od prvog dana života pa do sada se uvijek primjećivala moja divlja,energična ćud.Dok su se moje vršnjakinje sa 2,3 godine igrale lutkicama,meni su roditelji morali kupovati set Spiderman igrački,Batman I autića .Kao beba sam uvijek plakala ,vrištala I uvijek bila ta koja mora uništiti svaki mogući trenutak života.Roditelji su meni čak I vodili doktori u prvom mjesecu života radi mog konstantnog plača,ali bi bilo sve I uredu,pa je čak jedanput doktor rekao:"Ništa joj nije.Ovo dijete je samo arzus".
 
 
Sa 3 godine sam se sa svima svađala.Otišla bih do prodavnice,napravila problem,svađala se sa komšinicom ,I nije mi bilo mira...Nisam bila prava gradska damica,i kada bi išla na izlet u prirodu,sve je fascinirala moja kondicija prema mojim godinama,izdržljivost.Kako sam rasla postajala sam sve buntovnija,i nije bilo te osobe sa kojom se nisam zavadila.Jedanput sam bila u bolnici,i imala sam oko 7 godina.Doktori su govorili;"Ovo dijete je smak svijeta".Imala sam upalu pluća ,I provela sam oko 13 dana dana u bolnici.Mislim da su me čak doktori postili I ranije,kako bi me se rješiti:)Naravno morali su mi vaditi stalno krv,a prema tome da su me morale držati četiri sestre,kada bi mi vadili krv,sve vam je jasno.Uvijek sam bježala,otimala se,i bila pravi Tarzan.
 
 
Kada sam krenula u školu,uvijek sam bila arogantna,buntovna,i uživala da prkosim svojoj učiteljici.Uživala sam samo  da ona nešto pogrešno kaže,gdje ja imam  dokaz da je to pogrešno,kako bih je ispravila.Naravno moje ranije osobine su ostale iste,samo sam se naučila suzdržavati I ponašati ,a prije sam se ponašala kao da sam iz džungle...Nakon par godina sam se oštro počela boriti protiv nepravde,postala feministkinja I svačiji advokat.I dan danas ja stalno držim odjeljenske zajednice o pravima učenika,borim se protiv nepravde,i faktički ukoliko me netko ošteti,ja ću se na svakom koraku posvađati,ali sa razlogom.Uđem u taksi,taksista opsuje,ja se oštro posvađam,on mene želi izbaciti iz auta,dok ja njega želim ubaciti u policijsko auto.Iskreno nimalo ne osuđujem sebe sada,već se ponosim time što  nisam furačica ,kojoj je cilj u životu 100 lajkova na Facebooku ,već osoba koja u životu želi nešto promjeniti,pa iako to za moje godine bilo apsurdno.Sada sam jedan veliki narcis,buntovnik,i ovaj blog,nije nastao džaba kako bih ja imala popularan blog Ili nekakva takva glupost.Ovaj blog je nestao sa ciljem da osvijestim,pa I ne morala promijeniti nečije mišljenje,jer je današnja situacija I pogledi današnje djece toliko izopačeni.


Nadam se da me ne zamišljate ovako:

 
 
 
 
 
 
 
Objavi komentar